|
|
|||||||||
|
naslovna :: biografija :: bibliografija :: feljtoni :: iz štampe :: promocije :: aktuelno :: kontakt |
|||||||||
|
U odbranu časti advokatste profesije Vječiti su izazovi hvaljene i osporavane, uzdizane i uvažavane, časne i zloupotrebljavane advokatske profesije. Kontradiktorna i oksimoronična, ona je stara zagonetka čijim su se tumačenjem, razmišljajući o temeljnim vrijednistima civilizacije, o pravičnosti i pravdi, moralu i etici, bavili svjetski umovi, filosofi i mudraci. Prihvatajući se ovog složenog, odgovornog, ponekad i opasnog posla, obavezujemo se da prije svega u sebi raščistimo sve dileme svoje profesije, i izdižući se iznad ličnog, efemernog ili utilitarnog, pristupamo svjetskoj advokatskoj prorodici koju mora da krasi zajednička svijest sublimirana u sjajnoj sentenci: Advokati, koji rasvjetljavaju nejasne činjenice bi u bitkama i ranama u ratu spašavali otadžbinu. Kakvi su izazovi vremena u kome živimo koje je, uz političku i ekonomsku tranziciju, dovelo i do metastaziranja društvene patologije, i što je najgore, do razornih iščašenja svijesti i ličnog shvatanja morala silinom promjena i kontradiktornostima društva povrijeđenih ili srozanih ljudi, ili onih drugih, koje su ova vučija vremena, zloupotrebom okolnosti izbacila u društvenu elitu, uz nužnu pretpostavku prethodnog raščišćavanja sa sopstvenim, sasvim nepotrebnim skrupulama? Ogromni, veći nego ikada. U izvitoperenom okruženju u kome zbunjuje sve što se oko nas dešava, u kome i društvo koje je do juče pružalo osećaj (a osećaj je, naravno, subjektivna kategorija) da smo ravnopravni i zaštićeni građani svijeta, isti kao i svi drugi, a sada nas svaki dan podsjeća da to baš više i nismo, stvara se neki novi mentalni sklop, neki novi moral kome su navodnici prosto neophodni. Kolika je uloga pravosuđa i advokature kao njemu imanentnog dijela od kad je civilizacije, u kanalisanju ove nekontrolisane bujice koja se odavno izlila iz svog toka pa, prijeteći da napravi katastrofu, neće da se vrati u svoje korito, ovi sjajni advokati čije ćemo odbrane večeras tek upoznati, a sigurno godinama izučavati, svakako bi znali da objasne. Ovo veče pred nama, ovaj rijetki skup za odbranu časti naše profesije nepravedno uniženi laičkim izjednačavanjem sa niskim vrijednosnim kategorijama, zato je dragocjeno i značajnije nego što se na prvi pogled čini. Vraćanje ugleda, koji zaslužuje, profesiji koja se bavi svetim kategorijama pravde, pravičnosti i zaštite ljudskih prava, čuvajući nevinog od kazne, a krivog od onog što ne zaslužuje, baveći se nadasve istinom, naša je dužnost i niko nam u tome neće ni pomoći, niti nas zamijeniti. Još je Aurelius Augustinus zapisao da "Ako se izuzme Pravda, šta su drugo kraljevstva nego velika razbojništva." A kakva su tek iskustva našeg naroda u često teškim istorijskim tokovima, najbolje je iskazano sublimiranim, vijekovima kaljenim mudrostima - narodnim poslovicama: "Čija sila toga je i pravda" ili "Dok pravda tamnuje, krivda caruje", što sve izvanredno možemo pratiti iz publikacije koju večeras upoznajemo, kao u pravom vremeplovu promjena društvene svijesti u totalitarizmu, u svim smjerovima i sa kompasom u kome sjever neprestano mijenja svoju poziciju. Jesmo li ovako zastarijelu, rđom nagriženu i sa prirodom neusklađenu napravu uopšte prevazišli? Zato na kraju, uvjeren da su ovakvi skupovi i veliki trud koji su priređivači učinili ovim svojevrsnim omažom sjajnim stručnim, nepotkupljivim i nadasve hrabrim pripadnicima našeg esnafa, nadahnutim besjednicima, advokatima sa velikim A, značajan prilog dignitetu profesije, završavam još jednom, možda u sebi kontradiktornom, ali bolno istinitom sentecom: "FIAT IUSTITIA, E PEREAT MUNDIS"... "Neka bude pravde, makar propao svijet". Zaista, ako je na nepravdi da održava svijet, bolje je da ga nema.
Vladimir Vuleković, advokat, u Kotoru, 1. jul 2004. g. povodom promocije knjige Olivera B. Injca "Velike advokatske odbrane" |
||||||||
|
|
|||||||||
